Seligman bez medalje i Igara

Robert Seligman (Foto: Glas Slavonije)

Robert Seligman (Foto: Glas Slavonije)

Najbolji osječko-baranjski sportaš ipak nije uspio dosegnuti krunu dosadašnje karijere

      Posljednji dan mjeseca listopada 2015. godine neće ostati u lijepoj uspomeni 29-godišnjem članu Gimnastičkog društva Osijek-Žito Robert Seligmanu. Unatoč sjajno odrađenim kvalifikacijama na 46. Svjetskom prvenstvu u Glasgowu (23.10. - 1.11.), kada je u konkurenciji 237 vježbača na konju s hvataljkama zaradio treću ocjenu (15.400), iza Britanca Louisa Smitha (15.533) i Armenca Harutyuna Merdinyana (15.466), jedini hrvatski predstavnik u finalu neće svoju izvedbu pamtiti po dobrom. Odlično tempirana forma i i optimizam podgrijan kvalifikacijskim nastupom ipak su se rasplinuli pred spletom (nepovoljnih) okolnosti koje su se ovog subotnjeg popodneva ispriječili pred golemom željom za prvom svjetskom medaljom u karijeri i posljedičnim plasmanom Roberta Seligmana na toliko željene Olimpijske igre u Rio de Janeiru 2016. 

      Prije svega, neobično blag sudački kriterij koji je favorizirao (domaće) gimnastičare s većom početnom ocjenom vježbe na uštrb čistoće i preciznosti njezine izvedbe te činjenica da je Seligman nastupao pretposljednji znajući da će za pobjedničko postolje morati odvježbati "vježbu života", očigledno su sputali inače odlično pripremljenog Osječanina koji je tijekom vježbe pao s konja što mu je odnijelo mogućnost visokog plasmana (14.433). Na kraju je završio posljednji osmi, ali je i peto finale na najjačem svjetskom gimnastičkom natjecanju još više učvrstilo Seligmanov rejting i potvrdilo status jednog od najboljih planetarnih vježbača na konju s havatljkama. Najboljima su se pokazali Britanci Max Withlock i Louis Smith (s visokih 16.133. i 16.033), a broncu su podijelili Armenac Merdinyan i Japanac Kazuma Kaya (15.500).

      Na taj je način osječki sport propustio mogućnost dobiti i 13. olimpijca u svojoj povijesti i drugog (nakon atletičara Ivana Horvata) s osiguranom normom za nastup sljedeće godine u Brazilu, čime bi i proslava velikog jubileja 150 godina gimnastike u Osijeku i Hrvatskoj dobila novu dimenziju. No, kao što sam Seligman ističe "idemo dalje, nema predaje", nema razloga za veliku tugu, već pogled prema budućnosti u kojoj se zajedno s jedinim hrvatskim finalistom u Glasgowu imamo pravo nadati njegovu dosezanju pobjedničkog postolja i na najvećim međunarodnim natjecanjima.